Puno svega...


Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Tajland - Phuket Featured

Tajland - Phuket photo: Jerome Le Cunff

Tijelo se odavno naviklo na povratak u vremensku zonu a uspomene se još uvijek odbijaju u lubanji pa je idealno vrijeme da se doživljaje sa posljednje turneje po Aziji pretoče u pisanu riječ.

O nekim pripremama koje nikog ne zanimaju neću ni pisat jer ih nije niti bilo, dan prije sam potrpao nešto stvari u torbu i drugo jutro umorno krenuo na aerodrom. Zagrebački aerodrom i nije baš impresivni simbol početka toliko dobrih avantura ali poslužit će, najavljeni štrajk osoblja unio je samo malo više nervoze u uobičajene trzavice vezane za procedure zračnog prometa. Bez obzira na sve, olakšanje polijetanja prema Amsterdamu ostavilo je mjesta za uzbuđenje...slijedeće odredište Bangkok :). Letjet od 12 sati od Amsterdama do Bangkoka, suprotno raširenom mišljenju vrlo je ugodno. Ja općenito volim putovati avionima, a dugi letovi nisu preveliki problem, uz poneku turbulenciju sam let je dosta udoban, cijelo vrijeme vam donose nešto, dekica i jastuk čekaju vas na dolasku a multimedijalni sustav ima vas čime okupirati cijelim putem. Ono što je olakšavajuća okolnost je da putovanjem na istok imate ubrzani dan, ja sam krenuo popodne i noć je vrlo brzo pala, te je već bilo jutro na dolasku, nešto kao kombinacija Benny Hilla i Indiana Jones crvene točke koja ide po karti. Čovjek se uspije naspavat, pogledat par filmova i malo prošetat po avionu i ubrzo vas prekine “we are about to land” poruka.
Suvarnabhumi Airport sličan je drugim aerodromima, logika je ista pa nema nekog gubljenja, niz hodnika i natpisa vodi vas prema preuzimanju prtljage sa uobičajenom preprekom, provjera putovnica. Posvuda u Aziji jako su zabrinuti po pitanju dolazaka pa vas tjeraju da ispunjavate nekakve imigracijske obrasce, uvijek se brinite da nešto niste zeznuli, međutim napol ispunjeni obrazac nije previše pokolebao čovjeka koji mi je udario štambilj u putovnicu, kratko sam pogledao u kameru da im povećam kolekciju umornih faca europljana i ušao si Tajland. Razina pripreme puta uključivala je i dogovor oko susreta sa bratom koji je dolazio iz Saigona, pričekao sam da i on prođe kontrolu i već smo žurili na taxi za Don Muang Airport i Phuket...Bangkok nam ostaje za kraj.
Phuket
Već sam let prema Phuketu je impresivan, dok slijećete prema aerodromu možete vidjeti hrpu malih otoka koji probijaju iz mora kao da pokušavaju spasit ono zelenilo na vrhu. Aerodrom na Phuketu naš je prvi pravi kontakt sa Tajlandom, nakon kupovine bahta, lokalne valute kreću pregovori za prijevoz do Patonga, najvećeg grada na otoku i naše prvo konačno odredište. Put od Zagreba sada već postaje dug krenuo sam oko 5 ujutro i sada je po hrvatskom vremenu već 10 ujutro slijedećeg dana. Treba shvatit da na Tajlandu ništa ne košta onoliko koliko piše, pa je prva ponuda od 1500 batha (oko 300 kuna) za taxi do hotela bila malo prevelika, mada ju čovjek uporno brani slikom na kartonu, navodno ima i klimu :) Ubrzo nalazimo minibus za samo 180 batha po osobi (oko 20 kuna) i iako smo svjesni da mora bit neka kvaka ukrcamo se sa nekolicinom turista i idemo. Patong je je dosta daleko od aerodroma, oko sat vremena, a na nekih pola puta, “kvaka” se nazire, minibus staje ispred agencije čiji je minibus i nekoliko službenika nas veselo dočekuje i poziva u ured nudeći nam izlete prema ljepotama otoka. Cura koja je nas posjela za stol mi je odmah na prvu bila malo čudna, malo čudno lice i ruke, što sam prvo pripisao tajlandu, cure uglavnom baš i nisu tako zgodne ovdje. Kad smo sjeli stvari su postale puno jasnije i sjetio sam se svih priča i šala koje su mi upućene prije polaska, “cura” se baš nije dobro obrijala jutros ispod brade prema vratu, mi dečki znamo da je to često teško ulovit kako treba ako se briješ sa električnim...da skratim, moj prvi kontakt sa tajlanđankom to nije bio :D Izlete smo brzo odbili, i prvi smo izašli van, nekog pritiska nije bilo i nakon što su obradili druge krenuli smo dalje i došli u Patang. Iskreno nemam previše dojam da smo došli u turističko mjesto, nekoliko dugih ulica, sve izgleda nekako raspadnuto i izgrađeno na brzaka. Na sve strane se nešto prodaje na cesti, kaos električnih kablova prijeti sa svakog stupa a neugodni mirisi kad god ste blizu nekog šahta samo su komplementarni općenitom dojmu prljavog. Naš dom slijedećih par dana bio je hotel Tony Resort a kako nismo imali živaca tražit ga slijedio je prvi pregovor sa lokalnim tuk-tukom, za 150 batha (30 kn), ukrcali smo se u prikolicu nekakvog kombi pick-upa, kao da idemo na neku bauštelu u Texasu i krenuli prema hotelu. Hotel je prema očekivanjima za ovo razdoblje bio prazan, nije bio problem za malo novaca (oko 800 bahta za cjelu sobu z anoć to je manje od 150 kn) dobiti lijepu sobu, sa pogledom na zgrade po Patongu ali u blizini svega.

P1110700

P1110701

Dok hodate gradom opsjedaju vas sa svih strana nude taxi, tuk-tuk, izlete, masaže...U curama prepoznajete onaj pogled naših mladih radno nesposobna i svrhovito odjevenih sponzoruša kada gledaju tajkuna, s time da iako je teško vjerovat, imaju još manje takta. To je izgleda i razina ciljane publike pa je sklad u tom freak showu postignut. Čim vide bjelca, još kako smo pričali na hrvatskom valjda su mislile da smo rusi, kreću svakojaki pozivi, ako kroz ulicu prođete par puta već vas prate, pipkaju... Pred svakim salonom za masažu obično ih ima 5-6 s tim da morate uvijek obratit pozornos na onu jednu koja je jedan. Brzo smo uvježbali prepoznavanje a koliko smo shvatili on/ona ionako prilazi samo onima koji to eksplicitno traže, jer je to obično bila ona koja nas nije dozivala ili prilazila. Na svakom je koraku bezbroj iteracija imena Armani na vitrinama radnji koji nude odjela šivana po mjeri. Za zemlju u kojoj su kratke hlače i košulja vrhunac modnog izražavanja pomalo čudno, ali valjda zapadnjaci igraju na “odjelo čini čovjeka, a ne moji nestašluci po Tajlandu” pa je i tu nastala očigledna ogromna potražnja. Tu su jasno, kao i posvuda po Aziji, kolica sa hranom po cesti, za one najhrabrije ili one koji su uzeli putno osiguranje možete probati ponekad teško prepoznatljive prepečene komade mesa i ribe. Osobno nisam probao, poučen iskustvima probavnih poteškoća backpackera koji sa velikim entuzijazmom istražuju gastronomiju azijske definicije fast fooda.

P1110703

Prvi je korak, nakon hotela, dakle pronaći nešto za jest, a Mcdonalds je uglavnom lako pronaći i pruža dovoljno malo iznenađenja za početak. Tripadvisor aplikacija pomaže pronaći slijedeća kulinarska odredišta, nama je u Patongu pronašao mali restoran znakovito “tajlandskog” imena Bread. Da ne pišem review sa Tripadvisora ponovno, stvarno se može fino pojest za malo novaca, tajlandska jela su doista jeftina, oko 130 bahta iliti oko 20 kuna, skoro vas je sram platit tako malo pa smo naručivali svašta. Možete jest i “western food” po malo većim cijenama koje su i dalje prihvatljive i za naš standard. Inače, u nedoumici, ponajviše zbog straha od začinjenih iznenađenja u jugoistočnoj Aziji najsigurnije je naručiti Pad Thai. To jelo od prženih noodlesa, jaja i nešto povrća sa obično piletinom gotovo je nemoguće upropastit i doista je dobro. Na kraju smo svaki dan išli u taj isprobavat razne thai stvari jer nas tam obarem nitko nije stalno žicao nešto, stvarno se dobro jelo i za divno čudo bilo je jako uredno i čisto.

P1110811

Putem do njega prolazili smo pored mnogih u najmanju ruku upitnih restorana za sve i svašta, obično punih turista u potrazi za novim dojmovima. Najbolji je ipak ogromni Hard Rock Cafe. Didovska svjetleća gitara na kojoj fali nekoliko slova i jednako impresivni natpis na prvu djeluju dobro, ali najbolja je bila živa muzika. Doista ne znam dali je tajlanđanima pjevanje zapadnjačkih pjesama tako teško ali svaku noć smo prolazili pored nekakvih zavijajućih i spolno neodlučnih bendova, što je moram priznat bilo urnebesno.

DSC03250

Ono što naravno ne možete izbjeć čak i u gradiću kao što je Patong je naravno ogromni trgovački centar Jungceylon, sa cjelom gomilom dućana slično onom što imamo doma ali ovdje je zanimljivo da imate valjda svaku moguću franšizu prehrane: McDonalds, Burger King, KFC, Pizza Hut, Starbucks, Movenpick Seoul BBQ (dobro to je kod njih poznato, ima ih po cijeloj aziji) i još gomila očito uniformiranih brandova za koje nisam ni čuo. Kao da smo u nekoj američkoj koloniji, što vjerojatno nije daleko od istine.

DSC03249

Naravno u centru je gomila dućana sa tehnikom od kojih niti jedan nema punjač za moj tablet. Ako nemate neki popularni Samsung ili Apple gadget bolje da se ne pojavite uopće. No malo poduža kiša ionako nas je zadržala pa smo se bacili na kugalnje, iako nije bilo dovoljno iznajmit cipele nego smo morali i čarape, cijena je u konačnici dosta povoljna reda veličina par 100 batha (manje od 100 kn). Lovu sa SIM karticama koje smo dobili na aerodromu brzo smo potrošili tako da se brzo pojavio problem dopune ili nabave nove. Prvo pravilo je da se sve može u jugoistočnoj Aziji naći u Family Martu ili 7 Elevenu, međutim kombinacija lošeg engleskog i nestašice malo nas je namučila dok nismo našli bon od 500 bahta (oko 90 kn) za nadopunu Happy kartica koje smo imali da ostanemo bežično mobilni. Pomoć Google map i TripAdvisora su od ogromne pomoći ukoliko ne želite ovisiti o gramzljivoj pomoći lokalaca, i štedi ogromnu količinu vremena. Unatoč čestim argumentima da to ubija draž gubljenja po nepoznatim gradovima i otkrivanja, moram reć da je sasvim suprotno. Izgubit se u velikom nepoznatom gradu, posebno kada je komunikacija teška, zna bit sve samo ne zabavno, a maps upravo omogućuje da odlutate negdje bez straha da se nećete znati vratiti onda kad vam je dosta, s druge strane omogućuje brzo pronalaženje onog što ste htjeli vidjeti, naravno u ovim krajevima i tuk-tuk može poslužiti kao dobar navigacijski alat. Sve u svemu Patong je živopisan gradić, doslovno pun svega što Tajland nudi i uglavnom služi kao polazišna točka za istraživanje okolnih prirodnih ljepota tajlandskih otoka, pa i samog Phuketa, a to je sve tema slijedećeg članka s putovanja.

DSC03246

P1110813

Povezani članci

Komentiraj

Ispunite obavezna (*) polja. HTML kod nije dozvoljen.

Back to top