Puno svega...


Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Hong Kong - grad lunapark Featured

Velike li pogreške u prošlom postu, Peking je tek na putu za Tokio, čovjek se pogubi od svih letova. Sa Don Muenga dakle lovimo direktni let za Hong Kong, ima puno više smisla zemljopisno, pa sam morao provjerit boarding passove. Cijeli dan nam otpada na putovanje, krenuli smo ujutro, planiramo dolazak u Hong Kong u 20:15 po lokalnom vremenu, s time da opet prolazimo vremenske zone, +1 u odnosu na Bangkok.

Air Asia let malo gužva ali je jako jeftin pa uz malo drijemanja stižemo na aerodrom bez fancy imena, samo Hong Kong International Airport. Sukladno imenu sve je isto tako jednostavno na njemu, na izlazu odmah imate mjenjačnicu, pored toga šalter za karte do grada gdje dobivate popust na količinu od dvije (brojkom 2) karte. Karta vlakom uključuje i besplatnu vožnju busom do dijela grada gdje se hotel nalazi. Vlak je naravno moderni trekkie tipa, sa ledicama koje pokazuju koliko vam je ostalo do grada, pratimo upute sa Hostelworld-a, izlazak na Kowloon pa besplatnim busom do Holiday Inn Golden Mile Hotela. Već putem Hong Kong izgleda impresivno izgrađeno, beton, staklo i čelik posvuda, sve izgleda isto i masivno. Kad smo izašli iz busa prvo smo ostali zapanjeni blještavilom, one priče o gradovima koji su usred noći osvijetljeni kao po danu su istinite, da nisam umoran sa torbama stao bi i fotkao radije nego tražio hotel. E sad hotel, tj. hostel...krenuli mi tražit po našem pojmovima, zgradu koja bi na sebi imala natpis Man Hing Lung Hotel, navodno je tu blizu ali ljudi nisu baš čuli za njega. U Holiday Inn-u nas upute prema Mirador Mansionu, pa idemo vidjet odmah iza ugla. Nathan Road, u kojem se nalazi mansion doista izgleda kao centar nečeg ogromnog, probijamo se kroz gomilu ljudi, pola nas žica nešto, pola obilazi dok se probijamo torbama. Pred ulazom u Mirador Mansion salijeću nas ljudi pitanjima o hostelu, ali nisu došli uputit izgubljene goste nego lovit nove. Mirador Mansion je nekakav meganeboder i kod lifta nam postaju neke stvari jasnije. Man Hing Lung je samo jedan o čitave gomile hotela, a onaj 14/F koji je pisao uz adresu na Hostelworldu nije nikakav kućni broj, to je broj kata i sektor na katu. Upadamo u lift sa nekakvim australcem koji traži isti naš pa na 14 katu krećemo u potragu. Naravno da smo napravili krug po cijelom katu, koji podsjeća na scenu iz Judge Dredda (svaka destinacija po jedan film), zgrada je zapravo u obliku kvadratnog prstena, iznutra je rupa do dna pa se s te strane svugdje suši roba na letvama postavljenim na označenim mjestima. U krug ima stanova i hostela, cijela zgrada je trošna i stara ali je teško dobit predodžbu koliko ljudi ima u tom mastodontu. Dakle, na kraju kruga, veliki natpis Man Hing Lung, Dragon Hotel i valjda sve to na kineskom. Upadamo u neki sobičak recepciju kao da smo upali u neki stari Jackie Chan film. Ispred malog pulta neki kinez jede noodlse, preko neke žene sjede na klupici a pored vrata stari komp za pristup netu. Dobroćudni mr. Chen prvo daje sobu australcu koji ide iz te sobice iza zavjese prema svojoj sobi.

2013-05-21 21.45.25

Brat kreće sa našom rezervacijom, koju smo zeznuli jer smo odabrali bračni krevet ali nam lik bez troška daje sa dva kreveta. Na naše olakšanje idemo nazad u hodnik prema nekakvim skupljim vratima. Iz toga ide još jedan hodnik, router za wifi je iznad vrata i Chen nam uz opsežne upute oko bojlera, klime i svjetla daje karticu za vrata. E sad soba...pogled s hodnika je prvo izazvao salvu smijeha, napola smijeh od srca napola smijeh od očekivane klaustrofobije kad uđemo unutra. Dakle soba je najmanja koju sam ikada vidio, dva kreveta, manja od europskih i između njih mjesta da stane čovjek, ne dva, pa makar iz profila. Od desnog kreveta do vrata ostalo je nešto više od metra, a prostor od lijevog do zida je “kupaona” koja se sastoji od školjke i umivaonika, a sve skupa je zajedno i tuš kabina. Unutra su ipak uspjeli zgurat klimu i telku na zidu, dodatnu ventilaciju i nekakav prozor sa ogledalom umjesto stakla. Kad sam uspio otvorit taj prozor nekoliko dana kasnije, otkrio sam okomitu dimnjakoliku rupu u kojoj su ugrađene vanjske jedinice klime. Između kreveta stao je mali ormarić a torbe su stale ispod kreveta koji su sva sreća povišeni. Patch kabel spojen na utičnicu koja na žičicama viri iz zida nije bio od koristi jer je internet bio brži na wifi-u. Wifi nije loše međutim s kraja hodnika u sobu često je bilo teško ulovit signal sa mobitelom, laptop i tablet malo su bolje prolazili ali i thetering se može lako koristiti. Soba je poprilično čista, svaki dan smo dobili čiste plahte i ručnike a voda u bojleru je bila kipuća, sve što čovjeku treba. Iako je cijena bila bitan faktor u izboru smještaja (soba je oko 60 dolara za noć) moram priznat da je na kraju to bilo genijalno iskustvo, život u megazgradi, flegma i simpatični gosp Chen, klaustrofobična sobica, lift sa stražarima...sve to ne možeš kupit ni doživjet u skupom hotelu. 

20130521 215501
Slijedeće je ipak prošetat po gradu, sa vremenskom razlikom malo nam se pomaknuo ritam dalje u noć pa nije neki problem. Prvo moramo naći mjenjačnicu i nabavit nešto Hong Kong dolara, u prvoj mjenjačnici nude manji tečaj nego na aerodromu, ali na naše zaprepaštenje čovjek se krene cjenkat i dobivamo malo veći tečaj nego na aerodromu (naravno kasnije smo u gradu dobivali i veći tečaj ali dobro moraš nasjest prvi put). Drugi korak, SIM kartica za internet, to je tamo barem jako jednostavno i treći korak nešto za pojest, naravno McDonalds je blizu, da sad ne tražimo nešto daleko a u Hong Kongu je posebno jeftin, skoro pa duplo jeftiniji nego u Zagrebu. Naravno odmah na izlazu iz mansiona kreće salijetanje pakistanaca koji nude odjela po mjeri ili lažne rolexe, viče starica neka da ima dobre cure, mlade, kakve god hoćemo za malo para, pa ove neslužbene mjenjačnice...neke stvari se ne mijenjaju u koju god zemlju tamo dođeš. Ono što smo brzo primijetili je koliko je grad, unatoč broju ljudi...čist. Nigdje papirića na podu, zalijepljene žvake, opuška...kao da netko pere te ulice cijelo vrijeme. Natpisi posvuda dijelom objašnjavaju zašto, na kantama za smeće ne stoji samo zabrana bacanja otpadaka na cestu nego i kazna od 5000 HKD (uz približno 10 HKD za euro, ispada malo više od 500 €), zabranjeno je pušiti gotovo svugdje, uz vrlo slične kazne (tijekom cijelog boravka u gradu vidjeli smo 3 osobe sa cigaretom na cesti, samo dvije cigarete su bile upaljene). Međutim same kazne obično nisu dovoljne za sanitarnu ispravnost ulice, prisutnost policije posvuda, iako nemate osjećaj da ih ima puno, i impresivna razina discipline rezultirale su najčišćim gradom kojeg sam dosad imao prilike posjetit. Prvu noć smo naravno morali vidjet poznati zaljev, sa neprobojnom zavjesom nebodera, puni neonskih znakova svjetskih brandova, ne znam samo koliko su kineskih sela morali potopit branama da napoje to sve strujom. Uz obalu imaju i svoju promenadu u stilu Cannesa, sa Hollywood stazom slavnih, Bruce Lee i Jackie Chan imaju naravno svoje zvijezde.

P1110939

Na povratku, nakon kiše još jedna ponuda na cesti za masažu sa “happy endom” i možemo na spavanje. Drugi dan otkrivamo malo mansion, ogromna zgradurina ima cijelu gomilu liftova koji su u parovima na nekoliko mjesta u zgradi. U parovima su jer ne idu svi na sve katove s obzirom na ogromni promet parno, neparni, pa po nekoliko katova jedan pa nekoliko drugi itd. U liftovima normalno naletite na turiste, stare kineze sa špecerajem, vešom ili vrelim loncem nečeg jušnog. Na dnu je gomila dućana i štandova, jedna mjenjačnica i mala gužva, kao neki mali svijet za sebe, stražari u plavim uniformama uz pokojeg policajca drže red velikom predanošću.

P1110838

Iz mansiona upadamo u rijeku ljudi, pa idemo malo u grad probat kinesku hranu, a što je bolje od kuće noodlesa u Lock Road, jednom od niza lokalnih restorana punog kineza. U uskom restoranu, za malim stolićima je gomila kineza, ovdje nema našeg poimanja zauzetog stola, posjednu vas na bilo koje slobodno mjesto pa gdje god ono bilo. Način naručivanja je jednako zanimljiv, na crveno bijelom papiriću, umjesto lota 6/45 zaokružujete sve što bi htjeli u svoju zdjelu noodlesa. Na dnu su opcije za ljutinu i gorčinu i posebne dodatke. Unatoč bratovom upozorenju, na ljestvici od 1 do 9 biram 4 za ljutinu juhe, kao volim ljuto ali neću riskirat s tim azijcima. Zdjela stvarno dobro izgleda, nisu škrtarili ni na količini. Noodlese kao pravi kinez vadim na keramičku žlicu i tu već kreće nagovještaj da sam možda zeznuo sa ljutim. Počinje goriti u sekundi, taj jedan zalogaj rezanaca koji su se kratko namakali u toj juhi poprima razmjere onih ludih paprika. Neću bit papak pa jedem ja hrabro dalje, kao neću juhu pit i gotovo. Kad su krenule suze još nisam bio previše zabrinut, ubrzo se počeli sinusi curit a ubrzo je krenulo stezanje grla. Faca iz koje je sve živo curilo izazvala je samilost u kineskinji koja me iznenadi sa “too hot for you?” - “a little, yes, I only took 4” - “yes 4, very hot, give to me”. Žena je uzela zdjelu istresla juhu, isprala sve sa ovom ne ljutom i dala mi na kraju sve nazad u neljutoj kombinaciji. Bilo je i dalje ljuto ali nekako podnošljivo, dobra strana svega je da sam sve tekućine ispraznio. Nisam tako čiste sinuse imao valjda nikad, cijeli dan sam trošio maramice.

P1110844

WP 000079

Sad možemo krenut u razgledavanja, TripAdvisor kaže da prvo moramo na Victoria Peak, vidikovac za pogled na cijeli Hong Kong sa najstarijim javnim prijevozom u gradu. Oduševljenje gradom međutim počinje već u podzemnoj, toliko jednostavan sustav, pogotovo kad dolazite kao stranac doista je teško pronaći (u Parizu nisam stranac :) ). Automat za stanice ima kartu osjetljivu na dodir. Prijevoz se naplaćuje po broju stanica pa odabirom stanice dobivate cijenu, za prvih nekoliko stanica, što predstavlja popriličnu udaljenost, to iznosi 9 HKD (dakle oko 6 kuna, o da ZET) ubacite novce i daje vam kartu i ostatak. Redoslijed radnji uopće nije bitan, kartu smo nabavili u rekordnom roku, i krenuli na metro, jednako brzo uz sve natpise shvatite gdje trebate ući i u kojem smjeru ići.

WP 000096

Prolazimo na drugu stranu zaljeva i dalje krećemo pješke, google maps nam je vodič. Otok je najgušće naseljen uz sjeverni rub, koji gleda na kopno, dok je ostatak otoka, prožet cestama kroz divljinu, svojevrsno honkoško sljeme, u njihovim mjerilima. Kako tražimo žičaru prema vidikovcu, prolazimo kroz kvart banaka i poslovnih zgrada, impresivni labirint stakla, čelika i mramora ostavlja vrlo malo pogleda u daljinu i poprilično otežava, google nas ipak ne ostavlja na cjedilu i uspijevamo naći 120 godina stari Peak Tram. Tramvaj/žičara koji pod kutom blizu 45 stupnjeva, spaja u kontrastu prastari Hong Kong sa onim današnjim. Vagon pričvršćen na ogromnu sajlu polako se penje iznad grada uz pomoć jednako značajnih kolotura. Na vrhu je naravno trgovački centar, ako vam za nešto nije potrebna karta u Hong Kongu onda su to trgovački centri, gdje god se našli ima ih nekoliko oko vas i svi su uvijek krcati. Nažalost loše vrijeme baš taj dan malo je pokvario i ovako zadivljujući pogled na grad, ovdje znate kako je bilo Batmanu u drugom dijelu Dark Knight trilogije. U toranj su smjestili osim suvenirnica shopping centra i jedan Tussaud muzej ali to je više za kineze koji se žele slikat sa Obamom, nekoliko restorana i ostale stvari za potrošit novce. Zbog kiše i hladnoće nismo baš dugo ostali pa krećemo nazad istraživat malo grad nazad na morsku razinu. Ne znam kako bi točno opisao Hong Kong kao cjelinu, izgleda kao da je netko na tripu igrao Simcity sa cheat kodovima, porazna masivnost grada pogađa vas gdje god se nalazili, duga britanska prisutnost ne može se nigdje previdjeti, londonski autobusi i začudo tramvaji istog oblika, britanske crkve i palače, kraljevski simboli. U gradu nisu samo natpisi dvojezični, ulice se mogu zvati Nathan, Ashley ili Salisbury road ili možda Kowloon, Haiphong road bez da izađete iz kvarta, isto vrijedi i za sveprisutne parkove koji najbolje posluže kao orijentiri. Posve je uobičajeno uz najmoderniju čelično staklenu zgradu naći najtrošniju, trulu zgradu sa klimama koje vise kao prezrelo voće. Trgovački centri na sve strane, svih su oblika i vrsta, kao tematski parkovi. Za jedan smo mislili da je skupi hotel u bivšoj plemićkoj rezidenciji sa topovima i kulom sa drvetom, jedan je izgledao sterilno kao ljekarna za skupe modne marke od Chanela pred kojim su ljudi čekali u redu, pa do Guccia, Vesacea, Louis Vuittona itd.

P1110913

Čak i stanice podzemne imaju trgovačke centre, a ono čega ima svugdje bilo u trgovačkim ili na cesti su dućani sa foto opremom, Canon logo svijetli na svim stranama, naravno iPhone i Samsung Galaxy S iteracije iskaču sa svih strana, pretežno u zadnjim verzijama. Općenito se dobiva dojam visokog standarda i velika želja za praćenjem zapadnjaka a čini se da je Hong Kong upravo azijsko shopping odredište za ispunjenje svih takvih želja. Drugi izlet, novi TripAdvisor savjet, Dragon’s Back je vrh na Shek O planini iznad Hong Konga na otoku. U početku lako slijedimo uputstva i metro (12,5 HKD, 9 kuna) nas vodi do pretpostavljenog okretišta autobusa, međutim sad trebamo doznat kako kupit kartu za redovni autobus. Vozači su valjda slični na svim kontinentima pa nas u kućici onaj kineski na svom jeziku….nemamo pojma što, zvučalo je poprilično iziritirano a engleski nije prošao. Odustajemo na trenutak i gledamo minibuse na kojima isto piše Shek-O, ni ovdje vozač ne priča engleski ali uporno ponavlja Shek-O pa ajde, za 10 HKD po glavi, ionako smo na godišnjem. Minibus nakon nekog vremena kreće i dobar stari Google maps potvrđuje da smo na dobrom putu. Ono što ćemo kasnije shvatit je da nas je manjak sitnog odveo na drugu stranu Shek-O brda i izlazimo iz busa usred nekakvog odmorišta, nigdje ni žive duše i pred nama veliki pano sa trekking kartama brda. Dragon’s Back nije nigdje blizu, ali ajde da se ne vraćamo odmah idemo putem staze koja ide prema vrhu, baterija na mobitelu će izdržat, gps radi tako da nema problema. Priroda je zapravo jako lijepa i netaknuta, staze su jako dobro označene, sa udaljenostima i brojevima za poziv u pomoć, pa čak i “govornicama” za njihov GSS. Stazu na nekoliko mjesta presijecaju potoci i koji u mali vodopadima i jezercima nastavljaju kroz šumu, vegetacija je nepogrešivo azijska i sve izgleda kao veliko zen brdo. Na mnogim dijelovima, ovisno o tome kako se staze razdvajaju zabranjeno je proći biciklom, što je zapravo mudro odvajanje staza. Nakon prvih 5 km pogađanja staza, prateći opći smjer na gps-u, nalijećemo na prve ljude, čistače betonskog dijela staze, 2 km dalje kad nam je već bilo dosta, evo putokaza za Dragon’s Back a stanica autobusa smo je malo niže niz brdo oko kilometar i pol, gdje smo trebali izaći da smo dali manje novaca. Kad smo već tu, idemo do vrha, putokaz kaže 2,5 km. Staza do vrha stvarno je prekrasna, povremeno ukazanje grada, novi mali vodopadi i posebne oznake za bicikliste i pješake, svakom svoja polovica. Tu čak ima i turista, valjda se samo mi gubimo po cijeloj planini, ali vrh je impresivan. Usporedba sa zmajevim leđima odmah je jasna u valovitom izgledu, sa svake strane pogled puca na zaljeve, s jedne strane golf igrališta i očigledna surferska plaža a s druge početak grada. Sada smo već umorni pa idemo do ceste, i minibus u suprotnom smjeru dolazi kao naručen.

P1120022

P1120019

Slijedeći dan, puni trauma o djetinjstvu bez posjeta u Gardaland i slične parkove otišli smo do Ocean Parka, Disneyland nam se nije baš činio primamljivim. Nikad čuo za navodno jedan on najpopularnijih zabavnih parkova na svijetu ali ideja da ćemo vidjet pande i pingvine činila se zabavnom. Zabava je počela do tamo, bus na kat sa nama na gornjem staklu vozio je slalome kroz grad, oduzimao prednosti i uletavao na stanice. Nisam baš kompetentan kao jedino dijete ovih prostora koje nije bilo u takvom kompleksu ovo je bilo nevjerojatno zabavno, vožnje od kojih ti želudac završi na nekim čudnim mjestima same po sebi su već vrijedne dolaska. Ali sukladno dičnom imenu parka počeli smo sa ogromnim akvarijem, proteže se kroz nekoliko katova pa obilazak počevši od vrha se brzo pretvara u labirint kroz razne tunele pune riba do ogromne stjenke iza koje bezbrižno plivaju svakojake grdosije. Naravno odmah pored drugi je veliki adut parka, pande kojih očigledno nije previše briga za PR parka. Unatoč nesnosnoj gužvi, ležali su u svojim nastambama eventualno posežući za granama bambusa uredno posloženih na dohvat šapa. Puno zabavnije su ogromne hladnjače morskih lavova i pingvina, tunel pod vodu čak vas nanese na put flegmatičnog starog morža koji se vjerojatno pita što debili rade pod vodom. Čuda ne prestaju na putu do drugih adrenalinskih atrakcija prolazimo i kroz megalomansku krletku ptica, terarij sa hladnokrvnim čudovištima, pa čak i bazene za obuku dupina. Ne treba govorit da smo izašli tek kad su nas tjerali van uz zadnju posjetu i dalje letargičnim pandama i egzotičnim ribicama koje su pokazale jednaki interes za posjetitelje izdaleka.

P1120081

P1120145

P1120093

U Hong Kongu smo između ostalog imali dva zadatka, pronaći skate shop koji prodaje nešto veće od dječjih veličina za azijce i punjač za Asus Transformer koji sam nadobudno ostavio u Zagrebu. Logično je potražit skate park pa idemo istražit novi dio grada. Skate park smo našli u Lai Chi Kok Parku, i to nakon velike potrage. Naime Lai Chi Kok Park je definitivno po mjeri Hong Konga u svakom pogledu, od igrališta za veliki i mali nogomet, spuštamo se prema Zen dijelu parka punog potočića i jezerca, bonsai drvca i minijaturnih hramova, mostića i punog vegetacije, cijeli taj dio odiše toliko spokojnom vibrom da je gotovo zastrašujuće. Međutim skate park je na drugu stranu pa prolazimo prema “običnom” dijelu sa stazama sa spravama za vježbanje koje presijecaju brežuljke, malo dalje su i staze za trčanje a podno njih je napokon skate park. Odmah iza skate parka još gomila igrališta, za tenis, košarku, badminton…. Cijeli park, još više nego grad sterilno čist i uredan, kao da se njime nitko ne koristi. Cijeli stepfordski prizor naravno ne dolazi sam od sebe, posvuda po parku patroliraju pocijoliki stražari u uniformama. Paze da nitko ne krši mnogobrojne zabrane koje posvuda možete vidjeti kao zabranu vožnje bicikla po dijelu koji nije za to predviđen. Ulaz u sam skatepark a i ostala igrališta čuva po jedan plavac i evidentira korisnike, mi smo nekako sa neanglofonom kineskinjom uspjeli dogovoriti upad s obzirom da nismo imali role ili skate, što ju nije spriječilo da povremeno baci oko unutra. Posvuda je postavljena vrhunska oprema, umjetna trava, koševi, golovi, elementi u skate parku i sve izgleda relativno novo.

 WP 000097

Ali skate shopa nigdje pa koristimo jedan od mnogobrojnih ulaza u metro u parku i idemo dalje. Bliže hostelu je navodno jedan skate shop, međutim dolaskom na adresu nigdje nema trgovine, ali sad već imamo iskustva. Pronađemo ulazak u neboder, pored starog kineza čuvara u predugom popisu brzo nađemo skate shop i krećemo u lift. Pogreška u katu rezultira izlaskom iz lifta usred vijenaca pogrebnog poduzeća ali kat iznad posred hodnika umjesto običnih vrata, prozirna otkrivaju cilj. Moram priznat da je malo spooky kupovat u trgovini na 9. katu u praznom hodniku kasno navečer. Drugi cilj je punjač a facebook CM me uputi u Asus stožer u gradu. Naravno da je to na nekom vrtoglavom katu ali doček je na jednakoj visini, u otmjenom uredu ali nažalost ništa od punjača, naručili bi mi ga ali prekasno prije odlaska. Ali dan nije propao, brat je napokon popravio sat kod starog kineza na ulici, popravak remena i baterija za 50 HKD (oko 35 kuna) prvi je dobar deal dana. Niz ulicu na blef stanemo pred sitnom informatičkom svaštarom, pored nje stepenice vode prema još nekim pa idemo vidjet i prizor nema cijenu, jedino što nema cijene tamo. Za korisnike dealextreme.com ili dx.com za prijatelje, zamislite da je cijela stranica pretočena u fizički oblik. Na 4 kata poprilične površine raspoređena je čitava gomila malih štandova najrazličitijim gadgetima, od mobitela, laptopa, kompjuterskih komponenti, monitora, nepotrebnih USB i drugih igračaka, raznoraznih dodataka... Uglavnom prava pećina puna blaga po kineskim cijenama. Međutim nakon 6-7 štandova i dalje nema sreće sa punjačem, zadnja sreća, jedan štand pun nekakvih punjača i napajanja, nemam nade da će znat za transformer pa krenem nabrajat specifikacije USB punjača na što mi lik mrtav hladan kaže “Asus Transformer one?” i potraga je za nekih pedesetak kuna završena. Manjak financijske moći spasio me od masovne kupovine svega i svačega, vrećice su ipak pune kad izlazimo van.

WP 000124

WP 000127

WP 000131
Znakovito za azijske zemlje u okruženju su noćne tržnice, pa ni Hong Kong ovdje ne odskače, a naš cilj je Temple Street Night Market, inače prometna ulica preko dana preko noći se zatvara i napuni raznoraznim štandovima punim, nećete vjerovat, kineske robe, ima naravno svega od opreme za čajeve (da kod njih he to cijela oprema), gadgeta, satova, nakita i mačeva, robe itd. Sve je to jako živo i veselo, oko tržnice rade svakakvi restorani sličniji kantinama, a gomila ljudi svjedoči gradu u kojem doba dana ne znači ništa. Naravno, to je mjesto za kupovanje svakojakih suvenira uz neizbježno cjenkanje, ipak je već kraj putovanja i vrijeme da lagano potrošimo dolare. Kad je već kraj uspijem nagovorit brata da ipak sjednemo pojest nešto u jednom od tih “sumnjivih” restorana, zapravo se radi gomili dugih plastičnih stolova u stilu ljetnog namještaja za vrt koje cure na cestu, gdje vas u gužvi posjednu gdje god se možete ugurat. Oko “restorana” hrpa plastičnih posuda sa rakovima, ribama, zmijama i sličnim azijskim obrocima pred pogubljenje. Inače je jedan od problema kineske hrane je u pronalasku poštenog komada mesa koji treba zapravo rezat prije žvakanja, uz rižu i rezance najveći komadi su dimenzionirani za štapiće i u mrvicama se skrivaju u gomili umaka sa zdravim povrćem. Ovdje sam napokon dobio pošteni komad mesa, istina sumnjivog izgleda, s obzirom na slatki premaz ali bilo je odlično.

WP 000155

WP 000158

Općenito hrana je u Hong Kongu zaista bila odlična, i kad se uzme u obzir epizoda vatrene juhe sa noodlesima, koji su isto bili dobri i obilni kad sam prešao na razinu 1, malo je siromašna mesom za moj koncept ali i to se da naći. Naravno noodlesi u juhi ili prženi i riža neizbježni su apsolutno svugdje ali kod njih su i jedni i drugi kavlitetni i ukusni u niskim cjenovnim razredima. Za neke druge stvari, kao recimo čudne crne alge, treba možda malo više hrabrosti. Kako priliči takvom velegradu dostupni su restorani raznoraznih svjetskih kuhinja, pa smo par puta išli u novootvoreni libanonski koji je razbio predrasude o masnim kebabima, falafelima i sličnim jelima.

WP 000107
Sada je već pomalo vrijeme da nađemo mjesto za spavat u Tokiu. U ponudi od “ljesova” za 15 dolara za noć do preskupih hotela ipak smo našli hostel za cijenu kao u Hong Kongu uz obaveznu kupaonu, i sad smo već spremni na minijaturnu kvadraturu. A Hong Kong ostavljamo prepuni dojmova, to je multimiljunski grad koji nikad ne spava a uredniji od švicarskog alpskog sela, prepun kontrasta zguranih na premalu površinu i bez obzira na dva zabavna parka, cijeli grad za sebe je već jedan veliki lunapark, sa atrakcijama koje to možda nisu na prvi pogled, na svakom koraku. Jedinstvenost spoja istoka i zapada naglašena je posvuda i sa ponosom njeguju uspjeh te neobične kombinacije. Grad je to koji treba barem vidjet, još bolje doživjet, to je jedan od onih gradova koji imaju ponešto za svakoga.

WP 000093

P1110855
Vrijeme je za Peking, za ozbiljno ovaj put, Tokio na rasporedu kasno navečer.

 

Povezani članci

Komentiraj

Ispunite obavezna (*) polja. HTML kod nije dozvoljen.

Back to top