Puno svega...


Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Macao - kineski Vegas

Macao - kineski Vegas photo: Xavier Sladić

Za vrijeme posjete Hong Kongu, na jedan dan smo otišli i do Macaa, kako smo i tamo morali ići sa putovnicama i imigracijskim vizama red je da ima svoj zasebni post. Naime kao i Hong Kong radi se o specijalnom administrativnom području Kine pa imaju svoju valutu, svoju policiju, carinu i imigracijska pravila pa čak i vlastiti pravni sustav koji na svu sreću nismo morali istraživati. Iz Hong Konga smo kao i gomila vikend izletnika, išli ogromnim katamaranom u službi Hong Kong Jadrolinije, TurboJet.

Cijela luka je u nekoj monumentalnoj zgradurini u kojoj se nalazi i shopping centar, turističke agencije i cijela infrastruktura luke. Kao pravi disciplinirani izletnici, krenuli smo rano ujutro pa je prazni shopping centar izgledao kao okupljanje pod sljeme subotom ujutro. Ovako rano samo je McDonalds bi dostupan sa veličanstvenom prevarom McMorning menija, u stilu evo vam “zdravi” minijaturni obrok za isto para i ne možete uzet normalne stvari. Naravno mora se prijavit odlazak iz Hong Konga i ispuniti imigracija u Macao. Za cijenu od oko 160 HKD (oko 115 kuna) brod je luksuzan i brz, u malo manje od sat vremena u udobnim sjedalima koji podsjećaju na avionska udobno prevalite 40 tak milja do odredišta. Možda smo ipak mi navikli na prenisku razinu usluge na Jadranu. Po dolasku vas kao bijelce odmah preuzmu službeni vodiči da nam za “pristojnu” cifru pokažu staru portugalsku koloniju. Nakon dugog monologa lako je odbiti vodiča, zahvaliti se na prospektu i krenut u potragu za putem prema gradu.

P1120154

Snalaženje naime nije tako lako jer iako je grad i ovdje potpuno dvojezičan, za razliku od prethodnog radi se o portugalskom. Kiša je još malo odmogla u početnoj orijentaciji. Razlika sa Hong Kongom je očigledna već na prvi pogled, ona sterilna čistoća ovdje je prešla u normalu, grad je puno “prazniji”, nema zguranih meganebodera a u blizini luke proteže se Vegas krajobraz niza blještavih kasina i hotela.

P1120164

Gradska jezgra podsjeća na stari mediteranski grad, uske uličice koje se strmo penju i spuštaju među kamenim kućama. Ono što jednako tako podsjeća na mediteranske gradiće je sveprisutni turistički ugođaj, suvenirnice, restorani, kafići, puni tipično azijskih kičastih reklama i google translate prijevoda. Ali prije svega moramo pronaći mjenjačnicu pa SIM karticu pa onda možemo krenut tražit znamenitosti.

P1120170

 

P1120160

P1120172

To se već samo po sebi pokazalo zadatkom jer engleski nije nestao samo sa dvojezičnih ploča, a drugi problem su vikendom zatvorene mjenjačnice. Macao dolar vrijedi negdje kao i HKD, a mala razlika koju su nam uzeli u jedinoj otvorenoj mjenjačnici prije da je provizija nego stvarna razlika. Ali ubrzo prepoznajemo još jedan domaći koncept, sve poznate valute su dobrodošle yuan, USD, a posebno HKD, što bismo prije shvatili da itko priča engleski ili da nas nisu pokušali preveslat u prvoj trgovini gdje smo pitali koliko možemo dobit za američke zelene papire. Peripetije oko SIM kartice i sitnica ćemo preskočit i po brošuri možemo krenut tražit zanimljivosti kojih zapravo i nema puno. Portugalci su očigledno bili štedljivi kolonizatori ali bez tvrđave se ne može proći niti u Kini. A Macao k tome ima dvije, pa nakon preuveličane prve točke idemo radije nazad na glavni trg prema prvoj tvrđavi. Put vodi kroz živopisne uličice relativno popunjene turistima, rešetke su na prozorima, tržnica izgleda improvizirano u nekom prolazu između zgrada. Prastari kinez pekao je palačinke u jednom kutu, presporo da bismo dočekali jednu ali ovdje je dobrodošla promjena što vas uglavnom ne žicaju na svakom koraku da nešto kupite. Nakon dužeg uspona, prava tvrđava kakve imamo u Europi, na vrhu brda teški bedemi obrubljeni topovima. Sa bedema Fortaleza do Monte se pruža pogled na cijeli poluotok sa jasno strukturiranim gradom, prema turističkoj luci luksuz hotela i kockarnica, odmah iza je stari grad koji prelazi u rezidencije za očigledno dobrostojeće stanovnike i na kraju iza tvrđave kreće nesuvisla hrpa nebodera i raznih malih zgrada.

P1120178

Na samoj tvrđavi se ponosno ističu savršeno očuvani topovi, a budno oko stražara pazi da i dalje prođu bez kakvog modernog oskvrnuća. Osim topova međutim, budno paze i rubove zidina, točnije žutu liniju pola metra od ruba koju ne smijete ni pod razno prijeći, neki njihov suicide line. Ono što je čudno a opet toliko slično našima, za vikend kada je očito puno turista, bilo da su vikend kockari ili međunarodne lutalice, svi kulturni sadržaji su zatvoreni. Bilo da se radi o muzeju tvrđave ili sličnim institucijama zbunjeno smo gledali kao i drugi čudno radno vrijeme ispisano na vratima. Bilo kako bilo idemo u potragu za drugom tvrđavom sa svjetionikom. Prolaz kroz grad je doista čudan, da nema kineza po ulici, grad bi lako podsjetio na Rijeku, Pulu ili takav sličan grad i to u onom nepovijesnom dijelu, nepraktična prometna rješenja, sporadično zelenilo i očigledni organski rast primorskog grada u najmanju ruku su čudni kad se nađete na drugom kraju svijeta. Istodobno nam je drago što smo glatko odbili ponude taxi i autobusnog razgledavanja jer je cijeli grad doista malen. Bez obzira na malo lutanja karta u prospektu kojeg nosimo sa sobom od početka čini se sve manja i manja ali kao prave ljenčine idemo na čudnovatu žičaru da ulovimo svjetionik. Za nekoliko kuna po osobi, žičaru kao na skijanju lovite u hodu, sve izgleda samo relativno sigurno ali pogled na uređeni park podno svjetionika idilično je umirujući čak i sa malo kiše. Bajkovita tvrđavica/svjetionik/crkvica koju bez imalo interesa čuva uspavani kinez zove se Fortaleza da Guia, najviša točka poluotoka Macaua. Odavde se pruža pogled na impresivni most prema jednom od Macao otoka, Ilha da Taipa, koji nije bio dio našeg obilaska. Zanimljivo je da tamo još uvijek drže stare znakove za uzbune, za oluje, tsunamije i slične radosti. Izgledaju kao preuveličani ukrasi za vrt, raznih oblika užetom ojačanih okvira. Osim toga i nema se baš puno za vidjet, pod svjetionikom, to je više odredište za romantične parove u cvrkutavoj šumi, mi smo ipak krenuli dalje, glad već diktira moguća odredišta.

P1120204

P1120222

Centar je najbolje mjesto za to, kričavo svjetleći restoran ne može biti tipičniji lokalni pa idemo vidjet kako je. U Chun Yiu je jedini problem bio što imaju samo jednog konobara koji priča engleski i on je taj koji “do all the talk” a ostali samo nose zbunjeno. Ja sam htio malo eksperimentirat, kad je već sve bilo vrijednosti kikirikija koji stavljaju u umak, i recimo da treba izbjegavat naručivanje ptica. Patka je valjda došla sa terapije liječenja stresa sjekirom a korijen lotusa je počeo prolazit kroz pubertet prema drvenastom obliku. Sva sreća na backupu i nepogrešivim noodlesima sa svinjetinom bez obzira na čudni sluzavi umak. Osim poteškoća oko korištenja štapića, mora se priznat da nekako uspiju da svinjetina ne ispadne kao kod nas a onaj sluzavi slatki umak taman se dobro slaže.

P1120217

P1120219

Nakon ručka zaključili smo da je dosta povijesnih znamenitosti i krećemo tražit Macao Tower sa najvišim bunjeem na svijetu. Tower je na jugu poluotoka, u buržujskom dijelu malih kuća sa dvorištem, taman do drugog podugog mosta do Taipa otoka. Iako nije baš izgledalo sigurno sa tornja padat 233 m za elastičnim užetom oko gležnjeva, cijena je ta koja nas je odbila, posebno mene s obzirom na predviđene troškove daljnjih putovanja a $350 može u ovim krajevima platiti puno toga. Morat ćemo jednom zbog toga dolaziti. Sada je ionako već kasno i treba lovit brod za Hong Kong pa za povratak lovimo javni gradski autobus.

P1120226

P1120225

Naravno, kao i u Hong Kongu nema švercanja, procedura je zanimljiva, direktno ubacujete novac u vozačevu kutiju ali vam ne vraća višak ili izdaje kartu, bez obzira sto cijena ovisi o relaciji. Velika većina istina ima kartice ali svejedno je zbunjujuće pa se svaki put pravdate vozaču kojeg nije briga nit vas razumije. Gradski prijevoz ispada poprilično dobra alternativa busovima za razgledavanje, vrlo brzo kreće tura oko glavnih atrakcija, kasina po kojima pokušavamo odgonetnut nasu konačnu stanicu. Sada kad se  gubimo ipak toliko primjećujemo da je ipak kineski način i ovdje jako prisutan, nema tu ni najmanjih tragova vandalizma, grafita, bicikl se vozi samo po označenim stazama, nije to ni razina Hong Konga ali ne izgleda mi baš zabavno živjet u ovim krajevima. Do luke za brod prema Hong Kongu se ide sustavom pješačkih mostova preko ceste, zatvoreni most sa stropom koji se sastoji od onih plastičnih letvica koje vidimo po svim onim ostacima naše komunističke arhitekture a ovdje još k tome čovjek duž mosta čisti letvice jednu po jednu sa krpom, nije ni čudno da je čisto. Naravno i sa ove strane luka je u prvom redu veliki shopping centar, izgleda da u ovim krajevima ništa nema razloga postojati ako se negdje nešto ne prodaje, teško je to u zemlji gdje se proizvodi sve. I opet procedura na imigraciji, prijava odlaska, i na dolasku dugi redovi za ponovnu imigraciju u Hong Kongu, ako ništa papirići i štambilji za sve te vize malo nadograđuju uspomene s puta.

20130526 171555

Kako nismo kockali niti skakali sa tornja, posjet Macau se sveo na otkrivanje kineskih krajeva na pol puta između Hong Konga i prave Kine, dobro da nismo ostali tamo spavati, Hong Kong je puno zanimljiviji ali Macao vrijedi vidjet ako ništa zbog čudnog portugalsko-kineskog spoja koji su lokalni stanovnici čini se dosta dobro integrirali u svoju kulturu.

Povezani članci

Komentiraj

Ispunite obavezna (*) polja. HTML kod nije dozvoljen.

Back to top