Puno svega...


Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

"Opasno" zračenje mikrovalne pećnice

boiling boiling photo: http://www.sxc.hu

Potaknut raznim legendama o mikrovalnoj, ponovljenim objašnjavanjem funkcioniranja iste odlučio sam jedan post posvetit upravo toj temi. Najviše se užasavam priče kako mikrovalna mijenja strukturu molekula vode, ili same vode pa ju čini nekako štetnom, onda mi je jako dobra ona da je hrana ozračena nakon mikrovalne, da treba izbjegavat grijat mlijeko u mikrovalnoj za bebe (za odrasle je ok, mogu oni to)...

 

Prvo moramo krenut od osnovnih pojmova, naime poanta svakog kuhanja je termička obrada hrane dakle dovođenje topline hrani. E pa kao prvo pojam topline: toplina je zapravo kad se gleda tvar kretanje molekula neke tvari. Zapravo hladnoća kao fizikalna veličina ne postoji, tijelo je zapravo utoliko hladno koliko ima manje topline, tj. koliko se njegovi atomi ili molekule slabo kreću ili vibriraju. Dakle kad vi stavite lonac na štednjak (struja ili plin), dovodite energiju vodi i njene molekule se počnu sve brze kretati. U slučaju lonca na štednjaku toplina se kondukcijom prenosi sa lonca na njegov sadržaj. Neke se počnu toliko brzo kretati da izlete iz lonca ali padnu nazad, kada određena količina vode dosegne onih famoznih 100 stupnjeva molekule se kreću dovoljno brzo da bi izletile iz lonca i otišle u zrak. Nakon sto se ohlade ponovno formiraju kapljevinu, primjerice na vjetrobranu vaših auta, prozorima u kući, rosa u prirodi i slično. Dakle one apsorbiraju energiju koju u obliku topline daje štednjak i svoju zagrijanost ispoljavaju kretanjem. Tako se kod apsolutne nule na -273,15 oC niti jedna molekula ili atom ne kreću, savršeno miruju i samim time ne može biti manje temperature.

Mikrovalna emitira mikrovalno zračenje. To je zračenje relativno male energije i nije u stanju ionizirati tvar, zato ga zovu neionizirajucim zračenjem za razliku od snopa čestica visokih energija (protona, alfa-čestica ili beta-čestica) ili elektromagnetskoga zračenja visoke frekvencije (gama-zračenje, rendgensko zračenje, ultraljubičasto zračenje), dakle mikrovalno zračenje ne može ni na koji način utjecati na strukturu tvari. Mikrovalnu je, naime, izmislio Percy Spencer kojem se čokoladica otopila u džepu dok je istraživao vakuumsku cijev za radar. Ujedno je prvi koji je prije YouTube-a eksperimentirao s njom, prvo je probao kukuruz, a zatim jaje (tu je malo stao). Mikrovalno zračenje se osim za zagrijavanje hrane koristi i u komunikaciji (bluetooth primjerice), radarima, astronomiji, navigacijskim uređajima i mjernim instrumentima (spektroskopija).

Međutim to zračenje dosta dobro apsorbiraju molekule vode, nekih masnoća i šećera. Apsorbiranje energija mikrovalnog zračenja prenosi se u kretanje molekula vode, masnoća i šećera, kao i one u loncu na štednjaku, temperatura raste i svoju energiju kondukcijom prenosi dalje, primjerice u komadu mesa kojeg ste stavili podgrijat ili odmrznut…. Kako se voda po cijelom komadu hrane zagrije ravnomjerno, hrana se skuha “iznutra”. Kako je zrak oko hrane na sobnoj temperaturi u mikrovalnoj, ne može nastati „kora“, jedini način je da se hrana obloži materijalom koji će se zagrijati puno više pa se obloga dovoljno zagrije da ispeče površinu. Naravno mikrovalno zračenje se apsorbira pa ne može jednako prodrijeti kroz bilo koju debljinu namirnice, unutar mikrovalne dolazi do interferencija (poništavanja i pojačavanja valova), voda ne mora biti jednako prisutna, tako da može doći i do neravnomjernog kuhanja.

Unutrašnjost mikrovalne je metalna iz dva razloga. Metal ne propušta zračenje pa se unutar mikrovalne „zrake odbijaju“ i na taj način dobiva veći učinak a s druge strane zračenje se ne širi oko mikrovalne. Kako je energija premala, molekulu vode može samo “protresti” i ništa vise. Neće doći do hidrolize tj. razdvajanja vode na kisik i vodik, neće doći do bilokakve ionizacije ili stvaranja opasnih radikala kojih se svi boje niti do stvaranja opasnih izotopa...(deuterijska ili tkz. teška voda u malom postotku uvijek se nalazi u bilo kojoj vodi). Osim toga zbog načina na koji djeluje, mikrovalna je odličan način za dezinfekciju bilo čega što smijete staviti u mikrovalnu. [rezultati uklanjanja E. coli] I to je zapravo najjeftiniji uređaj na tržištu koji se može toliko efikasno primijeniti u tu svrhu.

To sve ne znači da mikrovalno zračenje nije opasno, kad bi se čovjek direktno izložio pretrpio bi slične posljedice kao i hrana koju stavljamo u pećnicu. Ovdje se nameće pitanje dali je sigurno onda gledati kroz vrata od mikrovalne kako se hrana okreće? Ako bolje pogledamo staklo na vratima s unutrašnje strane prekriveno je metalnom pločom sa rupicama. Mikrovalno zračenje, frekvencije 2,45 GHz ima valnu duljinu od 122 mm, dakle mikrovalni val ne može se „provući“ kroz rupice, valovi vidljivog svjetla daleko su manji, tisuću puta manji od milimetra pa lako prolaze kroz rupice i mi vidimo što je unutra bez opasnosti da nas mikrovalna sprži.

Zanimljivo je cak da postoji postupak sterilizacije pitke vode radioaktivnim izvorom koji je potpuno bezopasan u smislu konzumiranja te vode ali o tome u nekom drugom postu.

Komentiraj

Ispunite obavezna (*) polja. HTML kod nije dozvoljen.

Back to top