Puno svega...


Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Breaking Bad kemija Featured

Nakon svih onih CSI serija, od kojih bi dobivao alergijske reakcije kad bi vidio one kromatografije, elektroforeze i slične potpuno krivo prikazane i još gore interpretirane analize, da ne govorim o pukom nabrajanju apstraktnih spojeva koji su svima dobro poznati u seriji, prvo me iskreno razveselio The Big Bang Theory kad sam vidio da netko ispravno koristi pojam entropije. Ali napokon smo i mi, kemijski inženjeri došli na svoje, najveći TV lik našeg vremena jedan je od naših.

Sada bi odjednom svi htjeli kao Walter sve riješiti "mućkanjem" nečeg što nagriza, eksplodira ili izaziva opojna iskustva. Ono što se mora priznat je da su se dosta potrudili da s kemijsko inženjerskog aspekta stvar izgleda dosta vjerno, zahvaljujući dr.sc. Donni Nelson, profesorici sa sveučilišta u Oklahomi, od korištenja opreme do željenih efekata, naravno u suradnji sa DEA (Drug Enforcement Administration) dogovorili su prikrivanje nekih ključnih detalja. Bez obzira na sve serija me je osim općepriznatom kvalitetom potpuno osvojila razinom i načinom prikaza kemije i općenito znanstvenih činjenica, a vjerujem da su mnogi i puno naučili.

Svi oni koji nisu gledali seriju ne bi trebali čitati ovaj članak nakon ovog dijela, jer seriju bi svakako trebalo gledati, a kroz objašnjenja otkriveni su i neki ključni momenti serije. Nadalje uz sve napisano u ovom članku nikako ne preporučam pokušaje reproduciranja bilo čega opisanog, radi se o postupcima koji su opasni čak i kad se zanemare svi moralni i pravni aspekti. To se posebno odnosi na laike koji nisu svjesni opasnosti pojedinih kemikalija ako nisu bili u prilici rukovati sa njima. Jedna je stvar o djelovanju određenih spojeva svjedočiti preko malih ekrana, a druga uživo svjedočiti često burnom ili razornom djelovanju tih istih spojeva.

U prvoj epizodi, Walter, još uvijek depresivni srednjoškolski profesor iz kemije pokušava probuditi razred obojanim plamenom iz bunsenovog plamenika. Trik je naravno stvaran i zapravo vrlo jednostavno izvesti. Pojava se čak i koristi u analizi uzoraka, jer je boja plamena ovisna o specifičnom metalu koji se ionizira u plamenu. Osim što se može po boji vidjeti o kojem se metalu radi, postoji i instrument, tj. metoda koja može odrediti i točnu koncentraciju, ima i fora ime, atomska apsorpcijska spektroskopija. Naravno nećemo bacit komad bakrene žice u vatru i čekat da se pojavi zelenkasti plamen, nego moramo koristiti soli. Da ne bi ugasili plamen sol moramo otopiti prvo u malo vode i onda sve pomiješat sa alkoholom, ili u nešto rakije recimo. Kao soli možemo koristiti dosta spojeva, primjerice kuhinjsku sol koja će plamen obojiti žuto, kao i recimo soda bikarbona. Bakreni sulfat koji se koristi za prskanje vinove loze dati će zeleno plavi plamen. Kalcijeve soli, kao vapno ili soli u nekim antifrizima dati će crvenu boju.

Ali, to nije među impresivnijim trikovima, sve se vrti oko proizvodnje metamfetamina, popularni crystal meth, čija se formula pojavljuje u uvodnoj špici, C10H15N. Moram priznat da su labos i korištene kemikalije doista jako blizu istini, od postupka koji opisuje za različite recepte, iako ne biste dobili željeni proizvod da pratite upute samo iz serije. Metamfetamin se doista može dobiti iz lijekova koje možete kupiti u ljekarni, to su obično lijekovi za kašalj ili neke alergije koji sadrže pseudoefedrin kao recimo Maxflu. Međutim problem na koji nailaze kemičari amateri prije Waltera je sadržaj presudoefedrina u lijekovima kojeg ima jako malo, u tisućitim dijelovima grama, pa redukcijom pseudoefedrina dobijete još manje metamfetamina, jednostavno zato što reakcijom nastaju dvije različite molekule metamfetamina, dva enantiomera u omjeru 50:50 od kojih jedan uopće ne djeluje kako bi htjeli. I sam Walter tu činjenicu nekoliko puta iznosi kada sebe prikazuje kao neizostavnim za plavi meth međutim on nikada ne koristi metode za izolaciju enantiomera. Tako da općenito u samoj drogi ima jako malo metamfetamina, a ono što ju osim samog glavnog sastojka čini opasnom je zaostala količina svih drugih kemikalija koje se koriste. Glavni junak zapravo i ne mora postići one svemirske postotke čistoće da bi bio bolji od konkurencije, što u početku serije i nije do kraja definirano. Kasnije naravno sa čistim kemikalijama kao sirovinama, moguće je dobiti vrlo čisti spoj međutim on definitivno ne bi bio plav kao u seriji, molekula bi dala bijelo žućkaste kristale. Sama krađa metil-amina ovdje je očito prikazana isključivo radi radnje. Ako netko zna proizvest metamfetamin na temelju metil-amina onda zna i kako proizvest meil-amin uz pomoć lako dostupnih sirovina kao što su amonijak i metanol. Ovdje neću davati recepte ni upute, ne želim završiti u zatvoru na početku blogerske karijere, ponovit ću samo da Walter tamo doista o pravih namirnica radi pravu stvar. Oni uvijek u labosu nose gas maske jer kod proizvodnje doista u zraku može biti svakojakih otrova kao što su kloroform, eter, aceton, amonijak, klorovodična kiselina, metil-amin, jod, jodovodična kiselina, fosfin…što čini postupak dovoljno opasnim i bez utjecaja same droge.

Upravo to posluži odmah na početku, u pilot epizodi, Walteru da ubije dvojicu koji su ga tjerali da im pokaže kako se „kuha“ droga. Fosfor koji se koristi u postupku zagrijava se iz bijelog oblika u crveni, pomiješan sa natrijevom lužinom stvara se plin fosfin. Bijeli fosfor već je sam po sebi zapaljiv na zraku, (sve zgodne stvari) i sam sa lužinom može jednako tako dati fosfin. Plin je zapravo sličan vodikovom sulfidu, mirisu smrdljivih jaja, samo što je ovdje umjesto sumpora fosfor, a sam plin daleko je otrovniji. Dovoljno je 0,005 % u zraku (50 ppm) da bi ubilo čovjeka oštećenjem pluća, srca i živčanog sustava. S obzirom da on proizvede velike količine plina u labosu, sasvim je izvjesno da bi se dogodilo ono što se dogodilo u seriji, čak i da su uspjeli izaći iz kampera teško bi se pokazali nekakvom prijetnjom.

Kada je došao trenutak da se riješe tijela, Walter kao pravi kemičar ih želi razgraditi pa traži Jesse-a da nabavi fluorovodičnu kiselinu i plastične (polietilenske) spremnike. Jesse odluči tijela i kiseline jednostavno stavit u kadu i čekati da stvar krene svojim tokom. U konačnici kiselina razgradi kadu i pod ispod nje, djelomično i tijela i sve propadne kat ispod stvarajući jednu od scena zbog kojih poželite dalje gledati seriju. Čini se da tada još nisu koristili savjete profesorice Nelson, jer kao prvo fluorovodična kiselina i nije tako agresivna. Autori su vjerojatno zaključili da bi bila dobra jer je fluorovodična kiselina doista jako opasna, toliko da se mora spremati u posebne boce, u dodiru sa kožom može vas lako otrovati, a pare koje nastaju reakcijom također su poprilično otrovne. Međutim fluorovodična kiselina po svemu sudeći ne bi uspjela razgraditi kadu, niti pod ispod nje, a ne bi razgradila niti tijelo u dovoljnoj mjeri, razgradila bi međutim Jesse-eve rukavice i vjerojatno masku i ubila ga. Posebno je zanimljivo što je fluorovodična kiselina slaba kiselina koja se malo disocira u vodi međutim lako prodire kroz kožu, unutar organizma nalazi nove količine vode u kojima može disocirati onaj dio koji dosad nije i zapravo vas počne razgrađivati iznutra. Unatoč raširenom mišljenju, u tim količinama, koliko stane u kadu, ne bi sve ono iz serije postigla niti sulfatna kiselina, mada bi sulfatna kiselina u velikoj mjeri razgradila tijelo. U praksi se za te stvari, razgradnju životinjskih trupla primjerice, koristi natrijeva lužina koja efikasno razgradi sve od čega se sastoji ljudsko tijelo, dakle i mišiće, masnoću i kosti. Na kraju bi ostala smeđa otopina koja bi se vjerojatno lako dala ispustiti u odvod, posebno kad znamo da se natrijeva lužina i u domaćinstvu koristi za odčepljivanje odvoda.

U prvoj sezoni, Walter postaje hrabriji i odlučniji i počinje pokazivati mješavinu odlučnosti i genija kada ide riješiti prvi veći problem zvan Tuco Salamanca. Ono što tada koristi je živin fulminat, izuzetno nestabilni eksploziv kojeg prošverca kao metamfetamin. Fulminati su općenito jako eksplozivni zbog svoje nestabilnosti, do te mjere da se nikad ne koriste kao zasebni eksploziv, već radi pokretanja eksplozije drugih eksploziva. Poprilično ga je lako pripraviti, u slučaju živinog, samo treba otopit živu u dušičnoj kiselini sa etanolom. Isto tako poprilično lako može nekom eksplodirati zbog gotovo bilo kojeg razloga: udarac, trenje, iskra, plamen, toplina, krivo ste ga pogledali ili zamislili neku zgodnu curu. E sad Walter nosi živin fulminat u vrećici pod jaknom, i tu bi već bilo dovoljno trenja da mu eksplodira putem, da ne govorimo o tome da ga Tuco manipulira na nožu i baca na stol. Nadalje teško je vjerovat da je Walter uspio živin fulminat dobiti u obliku velikih kristala, pogotovo bijele boje. Ovisno o čistoći radi se o smeđem ili sivom prašku, kojeg ne bi baš držao u rukama s obzirom da je i poprilično otrovan. Da ne govorim da nakon eksplozije veće količine toksične žive bivaju raspršene na sve strane trujući ljude i cijeli prostor.

Kroz cijelu seriju pa i u zadnjoj epizodi Walter koristi prirodne kemikalije da bi otrovao svakojake likove koji su mu se na neki način našli na putu. Ricinus je poprilično rasprostranjena biljka, čak i ukrasna biljka koja se od prirodnih neprijatelja brani jednim od najjačih prirodnih otrova na svijetu. Poanta je da životinja koja krene brstiti ovu biljku pojede i koju sjemenku što može završiti raznim posljedicama od probavnih smetnji do potpunog otkazivanja organa. Ricinusovo ulje, svima poznato iz bio trgovina koristi se međutim iz jednostavnog razloga što se kod proizvodnje jednostavno uklanja otrov. U seriji Walter malo ipak dodaje drame kada nabavi sjemenke jer se ništa neće dogoditi ako sjemenke držite u ruci, morate dobro prožvakati desetak sjemenki da bi bile smrtonosne za čovjeka. E sad u slučaju Waltera on proizvede iz sjemenki čisti ricin, postupak koji je sam po sebi poprilično zahtjevan, ali recimo da je uspio sa onime što on ima na raspolaganju. U slučaju čistog spoja doista je dovoljna količina veličine zrna soli, manje od 2 miligrama ukoliko ga udahnete ili vam ga ubrizgaju (za usporedbu one tablete za glavobolju imaju 500 miligrama paracetamola), svega nekoliko grama je dovoljno ako ga progutate. Simptomi koje dožive likovi u seriji također su poprilično realni, čovjek koji proguta ricin nakon nekoliko sati počinje osjećati mučninu, pluća se počinju puniti tekućinom pa je i teško disati i na kraju otkaže respiratorni sustav. Ako ga popijete dođe do otkazivanja jetre i bubrega, a kod ubrizgavanja prvo strada dio oko mjesta uboda i zatim do otkazivanja vitalnih organa, koji se već nađu u blizini. Sve u svemu čak i da stignete na vrijeme kod doktora teško je vjerovati da će otkriti o čemu se radi na vrijeme pa je samo pitanje doze. Problem je jedino u zadnjoj epizodi kada Walter podmetne ricin umjesto stevije koju Lydia koristi u čaju. Samo podmetanje nije problem po pitanju količine, kao što sam rekao nije potrebno puno toga, mogao je cijelu vrećicu napunit ricinom, ali je problem u strukturi ricina. Ricin je protein koji bi se vjerojatno raspao u vreloj vodi čaja prije nego bi ga Lydia popila tako da joj vjerojatno ne bi ništa bilo, možda je uspio ubacit puno toga, a ona brzo popila čaj. Ricinus nije jedina biljka koja sadrži toksine u sjemenkama, ljudi često ne znaju da recimo bademi sadrže malu količinu toksina koja nije opasna u razumnim količinama, eventualno može uzrokovati malo mučnine ako se pretjera. Velike rasprave su krenule o tome kada i dali je Walter prešao granicu kada je dječak Brock otrovan. Ispostavilo se da je Walter „nevin“ jer nije korišten ricin nego Đurđica, ili Lily of the Valley u seriji jer su bobice te biljke doista privlačne djeci koji ih mogu slučajno brati i pojesti. To je sve bilo realno dok nisu pokazali Waltera kako sjedi uz biljku u vrtu. I u stvarnosti svi dijelovi biljke su otrovni, i to ne samo zbog jednog spoja, pronađeno je 38 aktivnih spojeva koji mogu biti ljekoviti ili otrovni, a bobice su posebno otrovne tako da je mogao na puno načina dovoljno otrovati malog bez da ga ubije.

Jedan od meni najdražih Walterovih trikova je probijanje brave sa termitom kada su trebali upast u skladište u potrazi za bačvom metil-amina u prvoj sezoni. Ideja je genijalna i potpuno izvediva, iako možda ne baš sa sirovinama iz igračke. Termitna reakcija se inače koristi za zavarivanje željezničkih tračnica, miješajući čisti aluminij sa metalnim oksidom, recimo željeznim jer aluminij ukrade kisik od željeza u plamtećoj reakciji postižući temperature preko 2000oC, dovoljnoj da rezultira prolijevanjem rastaljenog željeza. Ne treba ni govorit da ne bi ništa ostalo od brave i to u vrlo kratkom roku, za ono što je napravio u seriji dovoljna bi bila mala količina. Međutim tu količinu metala i oksida su mogli nabaviti trgovini, a ne kopati aluminij i željezni oksid iz igračaka. Naravno u slučaju termitne reakcije trebalo bi se maknuti puno dalje od vrata koja bi se onda trebala ipak malo ohladiti, ipak se tali željezo.

Dobra fora iako puno manje realna je bilo pokretanje kampera kada su pustinji ispraznili akumulator. Naravno crkli su im mobiteli, izgorio je agregat kojeg su imali i sve je ostalo na profesoru iz kemije. Čovjek je na malom ekranu složio školski primjer galvanskog članka, tj. baterije: anoda od kovanica i vijaka zbog cinka, katoda od pločica kočnica zbog živinog oksida i grafita, a kao elektrolit je poslužio kalijev hidroksid u spužvi i sve povezano bakrenim žicama. Sve je točno po pravilima, čak i broj posudica u kojima Walter radi baterije, s obzirom da bi takav članak pojedinačno davao oko 2 volta (2,11 V točnije 1,35 V za olovo i -0,76 V za cink, da me ne bi netko tražio da vratim ocjenu iz elektrokemije), njih 6 u seriji daje upravo 12 volti potrebnih za akumulator u idealnom slučaju. (svodi se na razliku u potencijalima između cinka i žive). Usporedbe radi u automobilskom akumulatoru anoda je olovna, katoda olovni oksid, a elektrolit sulfatna kiselina i ta kombinacija isto tako daje oko 2V pa 6 članaka daje onih 12 V koje imamo u autu. Međutim akumulator daje daleko jaču struju da bi pokrenuo kamper, radi se oko 500 ampera dok bi Walterova baterija mogla u najboljem slučaju dati struju od 20-30 ampera što nije ni blizu dovoljno. Teorija da bi to barem napunilo akumulator pa da onda može krenut isto ne bi prošla jer galvanski članci ne bi izdržali dovoljno dugo. Mogao je recimo pokušati napuniti mobitel, morao bi malo drugačije posložiti izvor struje, ali više je šanse da bi to uspjelo. Bez obzira na sve, sama ideja je isto tako genijalna, sama izvedba u seriji do detalja je točna, tako da je malo umjetničke slobode posve opravdano. Kad smo već kod akumulatora u jednoj epizodi na početku 1. sezone Walter živčan na idiota sa BMW-om na benzinskoj, otvara poklopac motora, stavlja mokru spužvu čovjeku na akumulator i u frajerskoj sceni odlazi uz eksploziju BMW-a koji je ionako bio boje koja zaslužuje da se taj auto zapali. E sad što se tiče znanosti znamo da auto ne može baš tako impresivno eksplodirati, što se ostatka tiče nije uopće nerealno. Ono što je napravio je uz pomoć mokre spužve, za koju pretpostavimo da je dovoljno prljava tj. da ima dovoljno elektrolita da struja slobodno prolazi kroz nju kratko spojio akumulator. Ideja scenarista je da je nastalo dovoljno vodika elektrolizom vode u spužvi te da se taj vodik zapalio, i umjesto da po HHO logici taj auto krene trošit manje goriva, auto eksplodira. Činjenica je, kao i u slučaju HHO-a da bi nastalo vrlo malo vodika i da to ne bi bilo jako opasno, auto bi ostao praznog akumulatora i nastalo bi vodika za eventualno malo plamena, ali to je to. Međutim kao i u prethodnoj ideji, scena je predobra da bi propustili malo uljepšavanja.

Svi pamte poznatu „Say my name“ scenu iz 5. sezone serije, i svi znaju koji je odgovor. Heisenberg nije samo odgovor na pitanje već i jedno od najupečatljivijih televizijskih nadimaka ikada. Heisenberg je jedan od onih genijalaca koji su na početku 20. stoljeća u društvu Pierre i Marie Curie, Schrödingera, Bohra, Ensteina i drugih, zajedno znanost i razumijevanje svijeta doveli na višu razinu, u smjeru manjih dimenzija, onih atomskih, bilo je to razdoblje kada su se kemija i fizika veselo družili. Heisenberg je bio fizičar, jedan od pokretača kvantne fizike, autor Heisenbergovog načela neodredivosti, zbog kojeg je dobio i Nobelovu nagradu, koji govori da je nemoguće istovremeno sa sigurnošću odrediti položaj i brzinu čestice. Osim zvučnosti imena, neodredivost i nesigurnost upravo najbolje opisuju Waltera, sve što mu se događa kao i njegove postupke pokušavajući kontrolirati kaotični tijek događaja. Heisenberg je bio genijalan znanstvenik kao i Walter u svom području, ali kao i mnogi znanstvenici s početka 20. stoljeća bio je kontroverzan, sudjelovao je u njemačkom nuklearnom programu prije drugog svjetskog rata, da bi kasnije bio među glavnim protivnicima nuklearnog oružja. I za kraj Heisenberg je umro od raka, iako ne onog pluća već bubrega.

Serija jasno nije toliko dobra samo zbog znanosti, čovjek koji se toliko prirodno mijenja od onog izgubljenog profesora iz kemije do umirućeg Heisenberga, i sve posljedice koje proizađu iz njegovih postupaka po ljude koji ga okružuju nevjerojatno su prikazani i sa toliko zabavnih preokreta da sam do samog kraja gledao sa istim žarom kao na početku. Međutim, pristup producenata i znanstvenom aspektu serije dodatno je podigao cijelu razinu, znanost je ovdje dobila poseban tretman kakav je rijetko dobila na televiziji, posebno američkoj, što posebno veseli ovakve science nazi tipove kao što naporno volim bit. Ljudi su samo jednom pogriješili u onoj igri postavljanja simbola kemijskih elemenata u riječi i imena u špici kada su izmislili Ch element, ali to im još možemo oprostit pod vezu ugljika i vodika. 

1 komentar

Komentiraj

Ispunite obavezna (*) polja. HTML kod nije dozvoljen.

Back to top