Puno svega...


Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Deprecated: Non-static method JApplicationSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/templates/gk_magazine/lib/framework/helper.layout.php on line 152

Deprecated: Non-static method JApplicationCms::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/jeromelecunff/public_html/libraries/cms/application/site.php on line 272

Možemo li smotati kemoterapiju?

Možemo li smotati kemoterapiju? photo: www.freeimages.com

Potaknut velikim raspravama i medijskim naklapanjima o nedavnoj objavi američkog Nacionalnog instituta za rak (NCI – National cancer institute) odlučio sam dati svoj pogled po tom pitanju. 
Da odmah naglasim, univerzalni lijek za rak ne postoji niti će postojati, barem ne u obliku u kojem danas koncipiramo lijekove i terapije. To nikada neće biti neka zasebna molekula, spoj koji će napadati sve stanice raka i očuvati zdrave stanice. Razlog tome je što su rak nije jedna bolest koja napada različite organe. To su zapravo vrlo različite bolesti pa čak i u slučaju kada se radi o istim organima koji su zahvaćeni. Brojevi variraju ovisno o tome koga pitate ali često se barata se oko 200 različitih bolesti.

 

 Razlog tome je što su karcinomi vrlo različiti, a uništavanje tih stanica zahtjeva vrlo različite mehanizme, odnosno strategije uništenja. Prema tome neki spojevi djeluju na neke oblike karcinoma i tumora zbog nekog određenog mehanizma koji ne utječe uopće na neke druge. Mehanizam djelovanja tog spoja, odnosno lijeka može se pokazati korisnim i za tretiranje nekog drugog oboljenja, pa se može dogoditi, recimo, da ista molekula pronađe svoje svrhu i za neku infektivnu bolest.

Kanabis kao biljka proizvodi smolu u kojoj se nalaze kanabinoidi, od kojih su neki kao tetrahidrokanabinol poznati po veselim efektima i kratici THC. U kanabisu ih se međutim nalazi još nekoliko sličnih. Međutim svaka od njih ima neko specifično djelovanje odnosno u organizmu se veže za različite receptore. Kanabis zbog toga ima osim halucinogenog i druga djelovanja kao što su protuupalno djelovanje, smanjivanje boli i povećanje apetita.
Dakle znamo da univerzalni lijek za rak nije moguć prema tome to onda ne može biti niti kanabis. Ono za što je NCI objavio, za početak, je slijed pitanja i odgovora u vezi kanabisa pozivajući se na trenutne domete znanosti po tom pitanju. A to je da kanabis može biti koristan u liječenju nuspojava oboljenja od karcinoma u smislu protuupalnog djelovanja, poticanju imunitetnog sustava pa čak i kod grčenja za bolest multiple skleroze, vjerojatno najčešće prve dijagnoze dr. House-a. Istraživanja na kanabinoidima su pokazala da kod laboratorijskih miševa mogu usporiti rast tumora, blokirati rast krvnih žila tumorskog tkiva pa čak mogu i ubijati stanice raka. Takve rezultate dobili su na stanicama raka jetre, nekim oblicima raka pluća i dojke. To nisu ljudske stanice raka jetre, pluća ili dojke, suprotno shvaćanjima naših portala, oni su izazvali karcinome u tim miševima, napucali ih sa izoliranim kanabinoidima i pratili što se događa. Isto tako studije su pokazale, da bi mogao, u slučaju drugih karcinoma pospješiti učinke kemoterapije. Naravno efekti kao povećanje apetita i smanjenja boli vrlo dobro dođu u paketu.

Tu sad moramo biti malo oprezni jer to što djeluje na miševe i to na samo neke karcinome zasad ništa ne znači. Ispitivanja na miševima obično su vrlo rana faza evaluacije aktivnih tvari za potencijalni lijek. U toj faz samo zaključujemo da nešto doista ima neku aktivnost. Puno toga što djeluje na miševe, na ljude istina može djelovati na sličan način (rijetko), ne djelovati uopće ili čak biti štetno, više manje zbog toga što mi nismo baš isti kao miševi. Dobar primjer je recimo Bob Marley koji sigurno nije propustio nijednu preventivnu terapiju travom bez da mu je to pomoglo sa melanomom na plućima i mozgu.
Na ljudima nisu provedena nikakva takva ispitivanja (Bob Marley se ne računa), to je onaj dio o PubMed bazi koju svi spominju (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed). Dakle nisu provedena istraživanja koja bi dokazala da aktivne molekule u kanabisu pomažu u borbi protiv raka. Provedena su istraživanja na pacijentima koju su bili na terapijama za liječenje od raka u smislu olakšavanja tih terapija. Ukratko gledali su kako je oboljelima od raka kada uzmu joint. Konkretnoispitano je koliko je moguće pomoći pacjentima u podnošenju nuspojava kemoterapije. To se odnosi s jedne strane na one medijski popraćene pacijente koji koriste travu da bi smanjili bolove ali i na lijekove koji sadrže te kanabionide za smanjenje drugih nuspojava kao što su primjerice povraćanje, smanjenje apetita i poteškoće sa spavanjem. Da, doista postoje lijekovi koji sadrže spojeve slične onima u travi i koji su odobreni za korištenje u terapijama. U niti jednom slučaju nije primjećeno da je trava pomogla u remisiji karcinoma. To opet ne znači da to nije moguće u nekim slučajevima, jer uvlačenje dima i nije najučinkovitiji način da u sebe unosite te spojeve iako je, čini se, najzabavniji. 

18 kanabis 2
Mnogo je napisa po medijima i društvenim mrežama o velikim urotama da se namjerno sakriva blagodat trave i drugih prirodnih ljekovitih izvora.
Konkretno govori se o tome da farmaceutska industrija ne voli prirodne lijekove, da se pokušava zabraniti sve što se ne može sintetizirati pokušava zabraniti. Iako je očito istina da je u interesu kompanija da koristite njihove proizvode a ne trave, treba znati da je vrlo teško i često ekonomski nemoguće sintetizirati prirodne molekule koje su sastojci lijekova. Iz tog se razloga ti spojevi proizvode upravo uz pomoć bioloških izvora, često uz pomoć bakterija od kojih ti spojevi potječu. U slučaju antibiotika najbolji borci protiv bakterija su druge bakterije koje se prilagode okolini tako da ubijaju druge bakterije. Tu se pojavi neki znanstvenik koji to primijeti i krene koristiti tu bakteriju da proizvodi molekulu koju sam ne bi nikada sam smislio, recimo penicilin. Istina, to se radi u reaktorima krcatim tim bakterijama ili kvascima što je malo nabrijana priroda ali u tom slučaju nitko ne radi nikakvu sintezu.
Nakon toga ima i polusintetskih lijekova, što znači da prvo otkrijete neku prirodnu molekulu koja je ok ali nije baš super i onda ju malo modificirate da bude malo bolja. I dalje se za početak prepusti nečem biološkom da proizvede početnu molekulu koju prirodno proizvodi, sintetizira se samo ako je to jednostavno ili jeftino, i dalje se nakon izolacije odnosno nehumanog ubijanja tih bakterija krene malo modificirati molekulu da ne bude štetna za nas i dobije famozni lijek.
I tek onda imamo sintezu koju svi spominju koja se svodi na to da imitirate prirodne molekule da se jeftino proizvede nešto što djeluje slično prirodnom bez nekih nuspojava. To je zapravo vrlo teško jer često se radi sinteza gomile sličnih molekula onoj prirodnoj i većina bude potpuno beskorisna, koliko god bile slične prirodnoj. Ako je molekula dosta jednostavna onda to ide dosta brže, pogotovo ako u par pokušaja nađeš onu koja djeluje kako bi želio. Na primjer molekula u kori vrbe smanjuje temperaturu (salicilati), ali uz nuspojave, onda je netko to malo modificirao u acetil salicilnu kiselinu pa su kasnije neki likovi to nazvali aspirinom. Sad ako se nekom da žvakati kora od vrbe ne mora kupovati tablete. Poanta je da, iako postoje pokušaji, izuzetno je teško, gotovo nemoguće, izmisliti iz ničega spoj koji će imati neko svojstvo za neku bolest. Priroda je zapravo najveći izvor farmaceutika danas, to je ujedno i najveći problem industrije jer bolesti napreduju brže nego što nalazimo nove spojeve.
Druga priča je da se skriva trava da nam mogu prodavati kemoterapiju. Prvo kemoterapija nije samo jedna, to je uvijek kombinacija odabranih lijekova za neku dijagnozu, nema kao što sam naglasio na početku nešto što se primjenjuje na sve. Osim toga ti farmaceuti najviše bi profitirali od toga da je kanabis legalan jer bi onda mogli normalno koristiti biljku za istraživanja, proizvodnju i terapiju za indikacije gdje znamo da djeluje, lijekovi protiv bolova su valjda zlatni rudnik u industriji. Izolirali bi spojeve ovisno o djelovanju i onda prodavali u obliku injekcija, tableta itd, kako god bi se moglo. Zasada postoje već lijekovi koji sadrže neke slične spojeve, vjerojatno se ne švercaju puno jer nitko nije krenuo sa cerekanjem kad su ih uzeli.
Nakon toga imamo priču o tome da su „napokon priznali“ da je trava super jer su u narodu navodno znali već godinama da se smota u rizlu i izliječi rak. NCI nije priznao nikakav grijeh niti grešku, zapravo su objavili sve što je u ovom trenutku službeno i dokumentirano istraženo po tom pitanju. Nije vlada priznala da su skrivali vanzemaljce i travu u pustinji u Nevadi, niti institut za rak zapravo provodi ta istraživanja, složili su FAQ za travu s obzirom na nedavnu popularnost iste. Pitanja koja su dobili u gomili su razvrstali po nekom redu i dali odgovore, možda i znaju nešto više, možda su i oni u mraku i zabludi ali sve ono što su oni objavili može se naći po znanstvenim časopisima.

Da se razumijemo, ja sam potpuno za to da se kanabis barem dekriminalizira ako ne i legalizira jer je stvarno idiotski da se ljude kažnjava za tu glupost koja je dokazano manje opasna od alkohola, ali pozivati na peticije samo zato što su odjednom svi zaključili da liječi rak, nekako mi je u razini sa legendom o suzama Chuck Norrisa, koje također nisu ispitane nikada kao lijek za rak, bez obzira na priče.

Komentiraj

Ispunite obavezna (*) polja. HTML kod nije dozvoljen.

Back to top